simae Dei genitricis Virginis Mariae ob spem et devotionem, quam eidem gerimus, sepedictae Ecclesiae b. Virginis Mariae in districtu de Vinodol prope castrum nostrum vocatum Tersat, in qua quidem Ecclesia per nos constructa (ut jam dictum est) in honorem Virginis Mariae ad canendum laudes, et psalmos omnipotenti Deo, in remissionem peccatorum nostrorum et pro salute animarum nostrorum praecessorum statuimus, imo deliberando decrevimus, viros deo devotos fratres minores ordinis s. Francisci de Observantia Vicariae Bosnae, cui ordini specialem devotionem gerimus, eisdemque dictam Ecclesiam commendare regendam more aliorum monasteriorum dicti ordinis et nunc et perpetuis temporibus: ut igitur ipsi fratres in ipso monasterio degentes temporalibus subsidiis sufficienter adjuti, liberius Deo serviant, ed ipsius misericordiam pro salute animarum nostrarum, assiduis ipsorum orationibus valeant impetrare, illis pro animae nostrae remedio et omnium praedecessorum nostrorum, possessiones nostras sub praefato castro Tersat concedimus, ponendo metas, videlicet lapis triangularis in litore maris, et deinde ascendens versus partem orientalem ad primam semitam vulgariter prekrižie pod gir, deinde ascendens per viam publicam ad secundam semitam, vulgariter vocatam prekrižie, deinde vergit ad manum sinistram per viam pubblicam confinium ex boreali parte ad tertiam semitam in planitiis, semper quidem ascendens per viam publicam, per quam curribus ad castrum nostrum Tersat ascenditur, ad arborem vulgariter vocatam Kopriva; deinde per viam publicam ad angulum capellae nostrae s. Georgii penes castrum ex parte orientali, deinde directe descendens per montem incultum ad flumen quae quidem dividit Rekam cum castro nostro Tersat per medium fluminis longitudinis XXXIII. passuum per medium loci magis versus partem occidentalem et deinde venit per locum marinum ad meridiem et terminatur in prima meta supradicta cum terra et latitudine cannarum seu stangarum croatarum simul cum cunctis earum pertinentiis terrisque videlicet arrabilibus, cultis ed incultis, agris pratis, pascuis, foenilibus, silvis, nemoribus, vineis, aquis, aquarum decursibus, molendinis, molendinorum locis, et generaliter cum quibuscunque integritatibus, utilitatibus, usufructibus, proventibus et emolumentis qualitercunqae vocatis sub earum seu eorum veris metis ad eosdem seu easdem spectantibus et pertinentibus debere spectare, et pertinere praefato monasterio b. Mariae Virginis fundato prope dictum castrum Tersat, et fratribus in eo familialiter Deo servientibus, in perpetuam eleemosynam mensura - dedimus, donavimus, adjudicavimus et contulimus; ac dedimus insuper dicto monasterio vadum nostrum, unum molendinum et unam stupam in fluvio reka, nec non foenile in valle dicta Draga cum veris metis et terminis eiusdem sine aliqua diminutione, quâ ad nos spectabat. Ex quibus omnibus supra nominatis possessionibus elegimus esse dotem dictae Ecclesiae pro victu et usibus fratrum ibi commorantiuw et pro reparatione et utilitate Ecclesiae praenominatae convertantur. Ante nostrum ex hac luce decessum aliis dotationibus dictam Ecclesiam dotabimus. Idcirco per praesentes legavimus, dedimus ac contulimus confidentes de salvatoris promissione, qui ob sui amorem relinquentibus, pollicitus est restituere centena pro uno, et etiam vitam aeternam daturum ut etiam nos cohaeredes facere dignetur. Propterea ipsum salvatorem Dominum nostrum Jesum Christum et suam benedictam matrem V. M. possessionum praefatarum tenore praesentium haeredes instituimns et fecimus jure perpetuo et irrevocabiliter, imprecantes omnes et eorum conscientias onerantes, quod huic nostrae voluntati donationique ausu temerario non contradicatur nec quidquam minimum usurpando vel Christum Dominum nostrum et ejus matrem exhaereditare praesumant; et si fecerint, tales temerarii cogantur respondere coram tribunali Domini nostri Jesu Christi in die judicii, noverintque justo divino judicio ipsos exhaereditandos de regno coelorum; idcirco omnes tales cujuscunque status, conditionis et praeeminentiae existant, qui hanc nostram donationem et concessionem infringere studuerint, vel operam dederint, maledictionem et indignationem Dei omnipotentis b. Virg. Mariae, beatorumque Apostolorum Petri et Pauli et totius coelestis curiae nec non excommunicationem summi Pontificis eo facto incurrant: prohibentes autem hanc donationem violare, frangereque in perpetuum seu quomodolibet impedire, cum et ex eorum voluntate et consensu processerit. Ut autem praefata donatio nostra perpetuum robur et firmitatem obtineat, praesens instrumentum fecimus, mandavimusque sub appensione nostri majoris sigilli roborandum. Datum et actum in castro nostro die septima Aprilis anno domini 1431. Indictione septima. Pazka. Ovaj prepis jest iz arkiva senjskog od g. 1770. Ursia žena kneza martina zvala se je Doroteja Blagaj kneginja a potičući knezovi Blagaj od Ursini'ah uzè ime „Ursia". Smrt kneza Martina stavlja Krčelić u g. 1469. a grobni napis u g. 1479. 4. oktobra, a sazidanje kloštra u g. 1551 - Ova listina ne spominje ni jednim slovcem prenešenje sv. kuće (g. 1294) iz Trsata u Loret a a ni crkve stare pošto knez veli: decrevimus aedificare a fundamento aedificium (kloštar) et Ecclesiam (blaž. Gospoje): nu pobožna věra naša utvrdjuje se predanjem Matere crkve i vlašću sv. stolice. Franjevci primljeni na Trsat biahu bosanske vikarije, koja osobito iza Turakah (vidi Čevapović recensio provinciae capistranae itd.) za učuvanje i razprostranjenje prave věre sebi po Slavonii pa ugarskoj mnoge i glasite zasluge pribrà. Sadašnji pako zovu se: provinciae ss. crucis Croatiae Carnioliae. Dne 5. Marča 1629 izgori kloštar trsatski išnjime sav arkiv na veliku štetu našoj pověstnici. - O. Hugo Vodnik provincial dne 28 marca 1770 piše da je knez Nicola Frankopan g. 1295 Alexandra de Georgio trsatskog župnika u Palestinu na razvidjenje glede nazaretske kuće opremio, koj i`svoje iztraživanje popisà ali mu pisma g. 1629 iza požara izgiboše. Devetero braće Frankopanah darivaju senjskim Franjevcem mlin u vilićkom polju na ime sv. mašah; g. 1435. Joannes, Nicolaus, Stephanus, Bartholomaeus, Dojmus, Martinus, Sigismundus, Andreas et Joannes junior fratres de Frangepanibus, Veglae, Segniae et Modrussiae Comites etc. ac regnorum Dalmatiae et Croatiae bani: Universis et singulis praesentes nostras literas inspecturis tam praesentibus quam futuris notum facimus evidenter; quod revolventes in mente nostra et ad memoriam saepius revocantes illud paginae s. dictum: sicut aqua extinguit ignem ita eleemosyna extinguit peccatum, attendentesque quod ad pia et laudabilia opera recolendae memoriae progenitorum nostrorum qui ecclesiam et conventum b. Francisci ordinis minorum positos et situatos extra et prope moenia civitatis nostrae segniae aedificarunt et construxerunt et successive multis utilitatibus et annuis redditibus dotaverunt decrevimus pro extinctione nostrorum peccaminum et pro salute tam animarum nostrarum quam praefatorum progenitorum nostrorum qui ex hoc saeculo migraverunt eorundem progenitorum nostrorum vestigiis inhaerendo ipsi conventui eleemosynam facere infrascriptam. Et propterea harum nostrarum literarum tenore dicimus et declaramus quod dedimus, traddidimus ac donavimus ac damus traddimus et donamus antefato conventui b. Francisci de Segnia in perpetuum irrevocabiliter et pleno jure molendina quae hactenus nostra fuerunt, posita ultra no strum castrum otočac prope villam nostram quae dicitur Vilići et molendina de Vilići expresso vocabulo nominantur, cum decursibus aquarum et aliis praerogativis, conditionibus et utilitatibus, quibus ipsa molendina hucusque tenuimus ac progenitores nostri per antea tenuerunt. Eandem donationem approbantes et confirmantes eis vigore et robore quibus approbantur et confirmantur donationes factae irrevocabiliter inter vivos. Declarantes tamen quod venerabiles et religiosi vir dnus. frater Nicolaus de Durachio ad praesens minister provinciae Dalmatiae nec non Dnus. frater Cyprianus de sibenico nunc Guardianus et lector Ecclesiae et conventus praedictorum coeterique fratres conventuales conventus ipsius eorum nominibus propriis ac nominibus successorum suorum pro tempore futurorum volentes de hujusmodi eleemosyna et beneficio grati esse promiserunt ac sponte et liberaliter spoponderunt nobis praelibatis dominis ac nostris successoribus pro tempore secuturis attendere et observare et nullo unquam tempore quacunque occasione vel causa revocare ea pacta ac eas promissiones, quae inferius continentur. Primo videlicet quod habebunt in dicto conventu decem fratres dicti ordinis sacerdotes bonae conditionis et famae qui possint missas dicere et celebrare, adjectis aliis clericis et servitoribus pro servitio dictorum sacerdotum decem in numero competenti; secundo quod continue singulis diebus celebrabunt duas missas in praefata Ecclesia b. Francisci, unam videlicet in cantu pro animabus defunctorum nostrorum et aliam legendo simpliciter pro salute sospitate et prosperis successibus eorum, qui vivunt de progenie nostra ac erunt et vivent temporibus successuris; tertio quod singulis annis faciant anniversaria temporibas debitis ut moris est pro animabus Avi et Patris nostri ac etiam matris nostrae ac etiam alterius nostrum et uxorum nostrarum postquam misericors Deus Nos ad se de hoc saeculo revocabit, quarto, quod si casus dabit imposterum quod aliquis nostrum aut de filiis aut de filiabus nostris, vel aliqua de nostris consortibus ex hoc saeculo transmigret ad Dominum extra civitatem nostram Segniae, infra tamen confinia nostri Dominii vel banatus, quod fratres conventuales dicti conventus qui pro tempore erunt, dum id sciverint, accedere teneantur ad locum, ubi erit talis defunctus vel defuncta et ipsum vel ipsam associare personaliter usque Segniam. Si vero aliquis nostrum aut ex successoribus nostris vel aliquis de fratribus dicti conventus vel dicti ordinis ullo unquam tempore conrafecerit seu contrafacere aut cotradicere tentaverit alicui praemissorum, pars illa contrafaciens vel contradicens, ex tunc prout ex nunc gradom i drugi vert, kije na zagradjem, kije pod stenami, i dajem hižu moju i sve moje pohištvo malo, i veliko, i vsega toga, da ima Domin Luka uživati za svoga života, a nakon njega smerti dajemo crikvi S. Martina više rečenoj, i maline i stupe, i brajde z dokodkom četertine, kako je zgora pisano, i sve zemlje, i sve ča pristoji crikve rečenoga S. Martina, i to sve dajem kapitulu crikve S. Andria u Bakru vekovečnim zakonom a hižu moju na smerti Domina Luke, dajem crikvi S. Marie pod Bakrom, i po smerti Dna. Luke dajem vinograd moj, kije na zagradjem Martina Domianića moega netjaka deci, da je nih na veki i dajem Jakova Peržina mojega tetića deci vinograd kije nad Maurinci, i one sve Nerezine, ke su nad Maurinci, i sve moje zemlje, ke su na Praputniku na svega ča k nim pristoji i to sve, daje nih večnim zakonom. I sverhu toga svega moga odlučenja, stavim moga kumesara Domina Luku više imenovanoga, i pri tom svidoki i nato biše poštovani muži: Pervi bi Domin Anton Radovčić, Plovan Bakarski, Domin Lovrenc Bartolić i Podknežin Valentin Hotković, i Podknežin Jurko Hotković, i Sudac Anton Stiglić, i Satnik Šimun Vranić i Jakov Geržin. I to pisah ja Domin Kirin vranić Pušćanin kanciler bakarski po naporučenju od ust Domina Tomaša više rečenoga pred poštovanimi muži, svidoki više imenovanimi. Kupovni list glede vinograda u Martinšćici na korist bakarskog velikog satnika Petra Denti. Va Ime Božje i Dive Marije Amen, let od rojenja kerstova 1554. Indictiona 12. Miseca Marča na dan 15. u Bakru. Va vrime našega zmožnoga i zveličenoga Gospodina kneza Niklauša Zrinskoga i Bana Hervaskoga i Slovinskoga i Dalmatie, i pročaja Gospodina. I vato vrime budući kapitan Gospodina Bana Miser Pero Denti u Bakru i nato vrime budući Sudac Bakarski Jurko Stiglić, Satnik toga leta Bartol Rodoflić, i ini poštovani muži stari Režimenta Bakarskoga, Satnik Anton Černić, Satnik Gergur Žužić, i Satnik Broz Černić, i Satnik Ivan Starčić, i Satnik Ivan Vranić, i Gospodin Plovan Matej Barbarić i inih poštovanih muži stanujučih u Bakri. Vato isto vrime kupi Miser Pero Denti kapitan Bakarski jedan vinograd u Martinšćice za dukat dvadeset, tere pet, za dobru munidu dukat po libar šest i soldini četiri, a ta vinograd kupi od Frana Bonžornića iz Rike, i od njega ženi Mar |